Napustio Švicarsku i vratio se u rodni Prijedor gdje je osnovao kompaniju “Cromex”, koja danas zapošljava 60 radnika

0
321

Mirsad Ramić je napustio Švicarsku i vratio se u rodni Prijedor 2000. godine gdje je osnovao kompaniju “Cromex”, koja danas zapošljava 60 radnika. 

Pedesetjednogodišnji Ramić je u gradu na Sani završio mašinsku školu, nakon školovanja je radio u Sloveniji, a potom otišao u Švicarsku, gdje je radio 13 godina. U rodni grad se vratio 2000. godine, a razlog su, kaže, bila djeca. 

“Imam troje djece. Želio sam da se ovdje obrazuju i školuju, a ukoliko izraze želju da nastave školovanje u inostranstvu, mogu da se vrate. Moja kćerka studira tamo, ali želi da se nakon završenog školovanja vrati u Prijedor”, ističe Ramić i navodi da je nakon Švicarske prvo živio u Sanskom Mostu te da je tamo pomalo radio, a povratkom u Prijedor je 2004. godine osnovao zanatsku radionicu pa nakon četiri godine i društvo ograničene odgovornosti “Cromex”. 

Kompanija se bavi laserskim rezanjem, savijanjem limova i cijevi, 3D savijanjem cijevi, praškastim farbanjem, CO2 i argonskim varenjem, planiranjem, razvojem, montažom i provjerom metalnih konstrukcija, inox ograda i ostalih proizvoda od inoxa. 

“Sada imamo zaposlenih 60 radnika, a nastojali smo da se opskrbimo tehnološki, što je zahtijevalo i određenu obuku radnika, jer uglavnom su sve mašine programske, od lasera, savijačica pa nadalje”, navodi Rasmić. 

Kompanija je bila inicijator uvođenja novog obrazovnog profila pa je prije dvije godine u Mašinskoj školi uveden smjer “CNC operater”. 

“U želji da imamo što više kvalificiranih radnika obezbjedili smo prostorije i postigli saradnju s Mašinskom školom u Prijedoru, a učenici koji žele dobiti posao kod nas, idu još šest mjeseci na dodatnu obuku. Mašine su jako skupe i ne možemo ništa prepustiti slučaju”, navodi Ramić i dodaje da su rastom firme morali kupiti i veći poslovni prostor.

Programske mašine koje koriste u radu su uglavnom nove, a kako navodi Ramić, za rukovanje je potreban stručan i osposobljen kadar. 

“Zbog toga smo postigli saradnju sa školom i uložili sredstva u tehničke prostorije, gdje se svršeni mašinski tehničari, ukoliko žele, uz stručnu pomoć profesora edukuju još šest mjeseci. Potom, ako izraze želju, dolaze na dodatnu obuku u ‘Cromex’ i mogu dobiti posao. Možda to sve i nije bio naš zadatak, ali je činjenica da imamo obrazovni sistem iz kojeg učenici izlaze s nedovoljnim znanjem, pogotovo u praktičnom dijelu nastave. Kod nas se još uvijek misli da tehničar ne treba poznavati rad na programskim mašinama, da ne treba biti umrežen u direktnu proizvodnju, a upravo današnje tržište treba takav kadar”, govori Ramić o realnim problemima.

On kazuje kako u zakonu još uvijek stoji da mašinski tehničari ne idu na praksu u preduzeća, nego praktičnu nastavu obavljaju u školi. 

“Teorija je jedno, ali praksa je nešto sasvim drugo. Već deset godina pričamo o dualnom obrazovanju, a vjerujte da nema drugog načina da dođemo do kvalitetnog kadra”, navodi Ramić. 

Vlasnik “Cromexa” govori kako je imao podršku lokalne zajednice i Gradske uprave kada je pokrenuo posao, ali ističe da kompletnom društvu treba više kreativnih ljudi i ideja. 

“Imao sam podršku, ali je činjenica da našem društvu itekako fali više kreativnih ljudi, s dobrim idejama i programima. Mi moramo imati na nivou lokalne zajednice tim ljudi koji će podsticati naš rad, promovisati nas na više biznis foruma, predstavljati naš biznis u regionu, umrežavati poslodavce, na svim nivoima treba mnogo više raditi u ovim segmentima”, priča Ramić. 

Mašine, iako veoma skupe, bez dobrog i zadovoljnog radnika ne vrijede ništa, a Ramić tvrdi da se slušaju zahtjevi radnika te da su radnici nagrađeni dobrom platom i odličnim uslovima za rad. 

“Kod nas rade i djevojke, a smatramo da je veoma bitno da je radnik zadovoljan i da ima solidna primanja, po kojima i odskaču iz ove sredine. Radnici su prepoznali to sve i kod nas je minimalan odlazak radnika u inostranstvo. Prije svega, da bismo spriječili odlazak mladih ljudi, trebamo uvesti praktičnu nastavu i plaćati je. Iako su privrednici kod nas mnogo više nametima opterećeni nego recimo u Sloveniji, poneki poslodavci se trude da dobro plate radnika i stimulišu ih”, govori Ramić.

Ipak, ističe, veliki je broj i onih koji uz najbolju volju ne mogu dati radniku platu od 500 eura, ali treba puno raditi i na radnom prostoru, uslovima rada, ali i onom dijelu gdje radnik troši platu.

“Treba ljudima dati adekvatne sadržaje mimo posla, a toga ovdje malo ima. Strategija je neophodna i sve to bi znatno utjecalo na omladinu i na razloge zbog kojih napuštaju BiH”, navodi Ramić, dodajući da vlast mora adekvatno riješiti pitanje raznih taksa, parafiskalnih nameta i troškova, koje opterećuju poslodavce, a s druge strane da ni u inostranstvu mnogima ne cvjetaju ruže i da se zbog toga mnogi koji odu i vrate kući. 

U odnosu na 2017. godinu promet je u ovom preduzeću u prošloj godini porastao za 107 posto, što je pokazatelj da su krenuli pravim putem.

Praćenje novih tehnologija je imperativ u metalskoj industriji, a krajem 2017. godine nabavljen je novi laser za rezanje pločevina i cijevi. Prošle godine je nabavljena apkant presa, a očekuje se još jedan laser. 

Kupovinom poslovnog prostora od 8.000 kvadrata i 1.000 kvadrata koji nije bio namjenski nisu rješili problem pa se već sada javlja potreba za novim parcelama.

Ramić navodi da “Cromex” 90 posto proizvoda izvozi u inostranstvo, najviše u Austriju, Švicarsku i Njemačku, a precizira da je važno biti ekspeditivan i tačan u isporuci. 

“Već sad imamo najavu da firme s kojima sarađujemo u tim zemljama žele dio proizvodnje prebaciti ovdje kod nas. Kad napravimo sistem spojenih posuda onda se nas teško odreći, a istovremeno to znači novo zapošljavanje na našem prostoru”, ističe Ramić, dodajući da sve proizvode žele unaprijediti i da su kupci i partneri uvijek zadovoljni urađenim. 

Amela Kararić iz Prijedora radi na poslovima programera u “Cromexu” i kaže da je veoma zadovoljna. 

“Programiram za novi cijevni laser. Svaki posao nosi puno odgovornosti, zahtijeva maksimalnu pažnju i preciznost, ali se uz trud sve postiže”, kaže Kararić i naglašava da ne želi napustiti BiH, jer se, kako ističe, i kod kuće može naći dobro plaćen posao. 

Iz ovog uspješnog preduzeća poručuju mladima da se posvete učenju, kao i da su zanati veoma cijenjeni na današnjem tržištu rada.

poduzetnicki.ba/federalna.ba/AA

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here